Pokristovljenje: Unutarnji put kršćanske duhovnosti

Pokristovljenje: unutarnji put kršćanske duhovnosti iznimno je i zadivljujuće djelo. Autor Jim Marion tvrdi da je to „prva knjiga koja jasno opisuje cjelokupni kršćanski duhovni put“. Iako to na prvi pogled zvuči pretjerano, nakon pažljiva proučavanja knjige sklon sam se složiti s autorom. Radi se o vjerojatno prvoj knjizi koja iz kršćanske perspektive opisuje cjelovit put razvoja svijesti. Kao takva ona je zadivljujuće postignuće.

To nas je udivljenje i potaknulo na višestruko iščitavanje knjige, a kako nije popuštalo, bilo je dobar razlog da se upustimo u njezino prevođenje i izdavanje, jer ona je jedno od najvrjednijih doprinosa širenju svijesti o mističnoj poruci koju nam je objavio Isus iz Nazareta prije 2000 godina te mnogi sveci, mudraci i učitelji kroz kršćansku povijest. Ta nam poruka u današnjim vremenima treba više negoli ijedna druga.

Čitajući ovu knjigu polako se otkriva razlog zbog kojega je njezin autor mogao tako smjelo, na samom početku, napisati tu početnu rečenicu. Time naime ni u kojem smislu nije želio reći da kroz povijest nisu postojali opisi duhovnoga putovanja kršćanskih učitelja mistike i kontemplacije ili da ti opisi nisu vrijedni. Dapače, upravo je na nekima od njih, poglavito Ivanu od Križa i Tereziji Avilskoj, i utemeljio svoje djelo. Želio je naglasiti da oni nisu sustavno obrađivali važne početne stupnjeve duhovnoga puta — predracionalne razine arhaične, magične i mitske razine svijesti. Iako se dio pitanja i problema vezanih uz ta područja rješavao kroz svakodnevan asketski život u poštivanju pravila i propisa i izbjegavanju činjenja nepravde i loših djela, ipak oni nisu ulazili u dubine nesvjesnih motivacija povezanih s osobnim, ljudskim kao i društvenim uvjetovanostima vremena u kojima su živjeli. Trebalo je proći 15 stoljeća prije negoli je Ivan od Križa uvidio nužnost pojašnjavanja određenih, vrlo važnih duševnih i duhovnih stanja, posebice prijelaza iz psihičke u suptilnu razinu — razinu duše, kao i iz suptilne u kauzalnu razinu — razinu Kristove svijesti, čime je postavio temelje modernom pristupu koji želi na znanstveni način (podrazumijeva se da mislimo na mističnu, transracionalnu znanost) osvijetliti sve tamne i nejasne dijelove duhovnoga puta.

Također malo je kršćanskih autora sustavno i detaljno pisalo o konačnom postignuću — ostvarenju Kristove svijesti, odnosno jedinstvu s Bogom. Koristeći opise iskustva Meistera Eckharta i Bernadette Roberts, iz kršćanske, i Paramahanse Yoganande i Chogyama Trungpe, iz hinduističke odnosno budističke tradicije, Marionovo je djelo i u tom pogledu jedinstven pothvat.

Prijevod naslova knjige nije bio lak zadatak. Autor je naime parafrazirao dio rečenice iz poslanice Filipljanima 2,5, Put on the Mind which was in Christ Jesus. I dok engleska riječ mind (um, svijest) sadržava u sebi svu dubinu i širinu potrebnu za razumijevanje na način kako je to autor u knjizi opisao, hrvatski ju je prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fučaka (koji nam je bio temeljni izvor) ispustio sačuvati. Naime iskaz „imati misao Kristovu“ služi se upravo rječnikom racionalne razine svijesti, a autor knjige upućuje da se govorom na toj razini to niti može, a niti treba pokušavati. Postavilo se pitanje kako onda zadržati cjelovito tumačenje Isusove poruke, kako to autor objašnjava, u kojemu je cilj da svaka misao koju um stvara nestane i da postane Kristova misao, ili bolje rečeno, ne-misao.

To je razlogom zašto smo ozbiljno razmišljali o drugačijem prijevodu, koji bi poštivao sve te razine tumačenja. Prijevod bi primjerice mogao glasiti: „Zaodjenuti se Kristovom sviješću/umom“. Zaodijevanje je čest biblijski pojam koji se na više mjesta pojavljuje i nosi u sebi značenje promjene svjesnosti, unutrašnjega bića (Ps 132; Lk 24,49; 2 Kor 5,2—4; 1 Kor 15,53—54).[1] Također je riječ „um“ ili još bolje „svijest“ ona koja na cjelovitiji način nosi sva značenja koja autor želi prikazati.

Ipak, kolikogod bi stavljanje takvoga naslova bilo točnije u smislu prevođenja i pridržavanja izvornika, s jedne strane nismo željeli pretenciozno ulaziti u ispravljanje općeprihvaćenoga prijevoda naših najrenomiranijih stručnjaka u tom području i, s druge strane, mišljenja smo da odabrani naslov „Pokristovljenje“ na još bolji i bliži način govori o temeljnoj poruci knjige — da smo subaštinici Kristovi, da u sebi nosimo božanski život i mogućnost da u cijelosti ostvarimo isto ono što je ostvario i Isus — Kristovu svjesnost jedinstva sa Stvoriteljem, Izvorom svega života kojega je on nazivao Ocem, da postanemo drugi Kristovi, da se pokristovimo.

Uvod u knjigu autor završava molitvom u kojoj sažima srž poruke knjige:

Molim se za to da svatko od nas i dalje raste u mudrosti, razumijevanju, ljubavi, suosjećanju, i svim ostalim darovima Duha Svetoga. Molim da ova knjiga nastavi mnogima pomagati na putu prema Bogu i u kraljevstvo nebesko, čak i ovdje na Zemlji. Na kraju, i dalje molim da se kršćanske crkve u svim njezinim ograncima ponovno posvete svojoj središnjoj misiji, znalačkom vodstvu kroz razine svijesti do Isusova kraljevstva.