Bliskost s Bogom

Prošlo je deset godina od objavljivanja prvoga izdanja ove knjige, ujedno i prve knjige u tada novotvorenoj biblioteci „Kontemplacija i mistika“. Zanimljivo je uspoređivati dojmove koji su se javljali prilikom rada na tekstu prvoga izdanja od prije deset godina (koje se upravo ove 2020. godine rasprodalo), s onima koji se javljaju u novom čitanju danas.

Temeljito novo čitanje s tako značajnom vremenskom distancom donijelo je mnogo iznenađenja. Mnoga su se mjesta otvarala sa sasvim novim tumačenjima, riječi su poprimale nove oblike i suzvučja. Kako se prije nije uočilo da …?

Ova je knjiga nastala kao kompilacija „niza govora održanih tijekom izvjesnog broja godina pred širokim spektrom slušatelja što se kretao od naprednih praktičara molitve sabranosti do onih koji uopće nisu bili upoznati s tom molitvom“, kako je autor, Thomas Keating, u uvodu knjige i sam rekao. To je značilo i da je „sastavljanje knjige iz tako raznolikih izvora zahtjevan urednički trud“ jer se rad temeljio na „odabiranju, sređivanju i uređivanju materijala, kao i transkripcijama mnogih poglavlja (ove knjige, op. ur.) iz njihova izvornog formata neformalnih (katkada improviziranih) govora“. Pri prevođenju, a osobito uređivanju knjige, to je bilo više nego očito. Ponovno detaljno čitanje nakon deset godina stanke na nekim je mjestima stvaralo dojam neskladnoga tijeka misli kroz poglavlja, u obliku povremena skakanja s jedne teme na drugu ili umetanje mnogih digresija koje u govornome, aktivnom izlaganju mogu zvučati logično i tečno, ali ih šutljivi, pasivni papir znatno teže podnosi. No, treba naglasiti: autorska je suzdržljivost bila i ostala, kao i u svakom profesionalnom prevođenju i uređivanju knjige, osnovni kriterij. Poboljšanja teksta u smislu smanjivanja gore navedenih nelogičnosti i neskladna tijeka rečenice i rečenica može se naći na nekoliko mjesta u cijelome tekstu (a vjerojatno je najveće u zamjenjivanju mjesta drugog i trećeg poglavlja), ali u svemu nisu bila znatna (taj se nesklad može vidjeti ako tekst usporedimo s tekstovima /knjigama/ koje je autor u cijelosti sam napisao, kao što su i kod nas objavljene Otvorena svijest, otvoreno srce, Poziv na ljubav[1] i Kristovo otajstvo; u njima se vidi majstorstvo njegova stila, lijepih rečenica i tečna pripovijedanja bez suvišnosti koje bi tekst nepotrebno opterećivale). Također, iskustvo je donijelo veći broj mjesta koja su tražila neki oblik dodatna objašnjenja – što je vidljivo u broju bilješki. Zaključak se, stoga, sam nametnuo: uz naslov treba stajati i – dopunjeno i ispravljeno izdanje.

I Thomas Keating bio je ponukan knjizi dodati podnaslov koji će pobliže objasniti o čemu se u njoj radi: „Uvod u kontemplativnu molitvu“. Kao prva od knjiga u našoj ediciji, skladno se uklopila upravo u tome smislu. U njoj su na jasan način iznesena sva glavna načela teorije i prakse molitve sabranosti. Ali i šire, autor je uklapa u pojmovni splet kršćanskoga nauka u cjelini. Stoga ona postaje knjigom koja na odličan način upućuje na to kako prakticirati kontemplativnu molitvu (prvi dio knjige pod nazivom „Praksa“) te što ona znači za kršćanskoga vjernika danas, u svijetu 20., odnosno 21. stoljeća (sažeto u trećem dijelu knjige pod nazivom „Molitva sabranosti u svijetu“). Ona se pokazala jednim od najboljih putokaza za prijelaz iz katafatičkih oblika molitve (kao što su lectio divina i molitva krunice opisanih u drugom dijelu knjige pod nazivom „Pomoćne prakse“), u one apofatičke (kao što je molitva sabranosti). Knjiga je, tako, također i pokazatelj (prvenstveno) kršćaninu kako produbiti svoj pogled na duhovni svijet i njegovo razumijevanje, ali i poticatelj prema neupoznatim svjetovima koji se kriju u dubljim sferama svijesti prisutnima u svim duhovnim tradicijama svijeta, svim duhovnim tragateljima svijeta. Keatingovim riječima izrečeno:

„U Bliskosti s Bogom ne usredotočujem se, stoga, na taj uzvišeni (nedualni, op. ur.) stupanj ovoga razvoja (duše prema sjedinjenju s Bogom, op. ur.), već predlažem njegovanje svijesti o tome stupnju kako bih usmjerio kontemplativce prema stupnju svijesti koja je i dualna i nedualna, bez-putan put, upravo kao što neke istočnjačke tradicije tvrde da Apsolut nije ovo, nije ono[1] – odnosno nije jedno, nije dvoje. Ovi paradoksi upozoravaju na činjenicu da je Bog onkraj svega što postoji, kao što je u svemu što postoji ili, točnije rečeno, Bog je onkraj svih kategorija bitka i nebitka. S knjigom Bliskost s Bogom započet ćete svoje proučavanje i iskustvo srednjih stupnjeva kršćanskoga duhovnog putovanja bez kojih će vrhunci najvjerojatnije ostati u domeni tajni.“

Thomas Keating prihvatio je izdavanje ove kompilacije tekstova niza svojih predavanja i govora o kontemplativnoj molitvi s namjerom da na jednome mjestu iznese sve glavne točke svojega učenja koje su razrađenije prikazane u drugim njegovim kapitalnim djelima (radi se prvenstveno o tri gore navedena naslova). Mi se priključujemo njegovoj izvornoj želji da se te njegove riječi i dalje čuju, i na ovim našim prostorima.

Ovo drugo izdanje posvećujemo upravo ocu Thomasu Keatingu (1925.–2018.) koji je nesebično dijelio svoju energiju i radost otkrivenih otajstava kontemplacije kroz svoj dugi život koji je nedavno i završio. Istovremeno, našim iskustvima možemo svjedočiti da on, iako ga nismo nikada imali prilike osobno upoznati, i njegovo djelo neporecivo i nezamjenjivo stoje ugrađeni u temelje cijeloga pokreta obnove kontemplativne prakse i tradicije u Hrvatskoj.

[1] neti, neti iz Upanišada. (op. ur.)

[2] Ovdje upućujem na znatno bolje i točnije prijevode Ranke Gregorić u izdanju Zirala negoli na one Rade Rojc–Belčec i Darka Milošića u izdanju V.B.Z.-a.