O ljubavi i vječnom životu

Osnivač je centra za duhovne putove “Benediktushof” u Holzkirchenu pored Würzburga gdje živi i radi kao učitelj kontemplacije i zena u linijama Sanbo Kyodan i u chan (Linji). Osnivač je vlastite zen linije „Prazan oblak“ te kontemplacijske linije „Oblak neznanja“ koja ima za cilj buđenje i obnovu kontemplativne kršćanske tradicije Zapada.

Svoju viziju globalne, transkonfesionalne duhovnosti obradio je u mnogim knjigama i prakticira ju s rastućom zajednicom suputnika rasprostranjenom diljem svijeta.

Nakon objavljivanja prve dvije knjige Willigisa Jägera, Val je more: mistična duhovnost za moderna vremena i Kontemplacija: kršćanski put mistične duhovnosti, u kojoj je autor iznio temeljne vrijednosti svoga razumijevanja mistične duhovnosti općenito, kao i način kako se ona iščitava u tradiciji kršćanske duhovnosti, ovom knjigom autor približava mistično razumijevanje dvije perenijalne teme koje su čovjeka kao misaonog i duhovnog bića oduvijek zaokupljale: ljubavi, kao najsnažnije energije u svemiru koja mu je dana da bi mogao dostojno i smisleno proživjeti svoje životno putovanje i ostvariti svoju cjelovitosti; smrti, koju ne doživljava kao konačan završetak života već kao njegov nastavak u nekom drugom, nama vjerojatno nedokučivom, obliku. A samo on može i umrijeti, odnosno pretvoriti se u neki drugi oblik; oblik, koji za nas ljudska bića znači naše tijelo, naše „ja“. Sam život ne može umrijeti – jer život nikad ne prestaje. Upravo taj besmrtni život i naš je stvarni život. Razlikujemo se jedino u tome što uglavnom toga nismo svjesni. Autorova je uloga stoga u tome, kako često u knjizi naglašava, da upravo u tu stvarnost ljude upućuje – na uvid, iskustvo i cjelovitu spoznaju da život nikada ne prestaje, a da smo i mi sami dio toga istoga života.

I kako je njegov veliki prijatelj David Steindl-Rast u pogovoru knjige Život nikad ne prestaje rekao:

Tim skokom Na svakoj nas stranici ove knjige Willigis nas mudro ohrabruje za taj skok (u kojem prestajemo vjerovati „u Boga“ i počinjemo vjerovati „iz Boga“, op.ur.). Ipak, moramo još svladati i drugu prepreku – jedan nedostatak. Svijetu u kojem živimo u velikoj mjeri nedostaje smisao za poeziju. Ni jedan drugi jezik osim pjesničkoga ne može izraziti iskustvo Boga, a i on će ovdje zatajiti, jer – kako izraziti nešto što se ne može izreći? Pri čitanju ove knjige vrlo je važno da ni na tren ne zaboravimo da se pjesnički jezik ne smije razumjeti doslovno. Kad netko kaže: „Dajem ti svoje srce“, time ne misli na kirurško presađivanje srca. Mistična teologija odnosi se prema teologiji i teološkoj literaturi kao poezija prema književnoj kritici. A Willigis jest mistički teolog.

Tko ima hrabrosti upustiti se u mijenu ovom će knjigom biti bogato nagrađen i „postojat će u sada“, na prekretnici – tamo gdje se događa mijena.

Ono što na kraju svoga života
držimo u ruci
nisu naša postignuća niti djela.
Bit ćemo izloženi ponajprije i
prije svega pitanju
koliko smo voljeli.

Willigis Jäger