Kontemplativna linija „Oblak neznanja“

Novoosnovana Kontemplativna linija „Oblak neznanja“ Willigisa Jägera javnosti je predstavljena na proslavi u Benediktushofu 24. lipnja 2012. god.

Ona pripada tradiciji kršćanskih mistika i mistikinja koja je jasno transpersonalno usmjerena, koja je ne-dualnog značenja i koja se o tome izjašnjavala i o tome izlagala. Izvore ima u prvim kršćanskim stoljećima kada se razvijala u dva smjera:

  1. kontemplativni nauk koji su započeli učenjaci i mistici u Aleksandriji (kao što su to bili Origen i Klement u 3.st.) i Kapadociji (Grgur Nazijanski i Grgur Nisenski) i
  2. kontemplativna praksa koju su započeli pustinjaci u bespućima Egipta, Sinaja i Palestine (Evagrije Pontski, Bazilije, Ivan Kasijan, Makarije) i nastavili je u tradiciji hesihazma (tihovanja) prisutnog i danas u Istočnoj crkvi (Hesihije, Simeon Novi Bogoslov, Grgur Palamas, starec Zosimov).

U Zapadnoj je crkvi zlatno doba kontemplacije bilo od 12. do 15. st. (Bernard, Marguarete Porette, Eckhart, Tauler, Ruusbroec, Bonaventura) s ponovnim procvatom u 17. st. u Španjolskoj (Terezija Avilska i Ivan od Križa) i Francuskoj 18. st. (Fenelon, Madame Guyon, Jean Pierre de Cuassade).

Kontemplativna linija pripada tradiciji „negativne teologije“ koja proizlazi iz stanovišta da se o misteriju na koncu ne može govoriti jer on nadilazi sve pojmove i predodžbe – stoga je ona mistična. Ne može ga se shvatiti, pojmiti nego samo iskusiti, „motriti“ u direktnom spoznanju – stoga je ona kontemplativna (riječ kontemplacija prijevod je grčke riječi „theoria“).

Kontemplativna linija podučava, tumači i promiče nepredmetnu kontemplaciju (meditaciju) i sve druge tehnike i metode koje otvaraju čovjekovu svijest i srce za bezgranični prostor slobode bezvremene  Prvotne stvarnosti.

Čovjek pušta slike i predmete da prođu i drži svoj hram praznim.

Johannes Tauler

“Oblak neznanja” napisao je neki kartuzijanac oko 1390. g. u Engleskoj. Neki istraživači smatraju da je to bio kartuzijanac Beuval iz opatije u Yorkshireu. Taj nepoznati monah u knjizi oprezno uvodi jednog svog učenika u praksu kontemplacije. Pritom preuzima simboliku oblaka: motiv koji je čest u kršćanskoj mistici. Svoj izvor nalazi kod Mojsija u njegovu susretu s Bogom na Sinaju u oblaku (Izl 16,10). Autor razlikuje Oblak zaborava od Oblaka neznanja. U prvom se radi o prvotnom napuštanju svih slika, koncepata itd., a u drugom (Oblaku neznanja) ulazi se u spoznanje Boga bez riječi. Učenik se tako pažljivo uvodi u gore skicirana iskustva koja su nadosobna, nedualna i u prostoru neizrecivog. Time je kontemplacija put koji nas preko konfesionalnog izvodi van i uvodi u iskustvo jedinstva sa svim stvorenim.

Willigis Jäger je često izražavao svoju želju: ponovno uvesti kontemplaciju u crkveni život. Religija će zadržati svoje značenje, ali morala bi upućivati da treba ići dalje. To znači: ljude treba voditi do zrelije duhovnosti koja je transkonfesionalna. S druge strane, put kontemplacije nije povezan ni sa kakvim religioznim pretpostavkama – on je otvoren svima, pa tako i ljudima koji ne pripadaju ni jednoj konfesiji. Radi se zapravo o tome da se ljudi uvedu u iskustvo u kojem će shvatiti – tko Sam ja i tko smo to zapravo mi…

Willigis Jäger je stekao to iskustvo u Japanu prakticirajući zen i uvidio da ta mogućnost postoji i u kršćanskoj tradiciji, u mistici i s njom povezanim duhovnim putovima vježbanja.  Zato su tu dva stupa u zakladi Zapadno-istočna mudrost (West-Östliche Weisheit): zen-linija „Prazni oblak“ i linija kontemplacije „Oblak neznanja“. One su sestre i obje zajedno djeca potomci Willigisovi.

Struktura Linije kontemplacije:

Njoj pripada stotinu dvoje učitelja i učiteljica koje je Willigis imenovao učiteljima.

Postoji i vijeće (savjet) čiji članovi su Willigis, Fernand Braun, Beatrice Grimm, Sven-Joachim Haack, Anne Höfler, Harald Homberger, Fran Nikolaus Müller, Margitte Niederstücke, Ursula Poppinghaus, Jan Sedivy, Johannes Sell, Petra Wagner  i Alexander Poraj sadašnji predstavnik i zastupnik Benediktushofa.

Postoje i četiri opunomoćenika koji zajedno s Willigisom duhovno vode i oblikuju liniju kontemplacije u smjeru i smislu Willigisovu: Beatrice Grimm, Petra Wagner, Fernand Braun i Franz Nikolaus Müller.

Mnogi učitelji i učiteljice kontemplacije linije „Oblak neznanja“ su i dalje članovi Würzburškog foruma kontemplacije (WFdK) kao i Würzburške škole kontemplacije (WSdK) iz koje su proizišli.